I moje dijete upada u tantrume
Mislite da je Vaše dijete nedavno imalo temper tantrum ili ste zabrinuti zbog njegovih čestih emocionalnih izljeva? Niste sami. Kod nas nisu česti, ali baš prije koji dan smo i mi iskusili jedan jači, tako da - mogu vas u potpunosti razumjeti.
U tekstu koji slijedi nastojat ću objasniti glavne okosnice kako bismo definirali i razumjeli što stoji u podlozi tantruma. U sljedećem tekstu ću objasniti o čemu ja vodim računa kad je tantrum u pitanju i kako pristupam kada se s istima suočimo, kako biste i vi mogli što bolje podržati svog mališana.
I zašto pored svega slika lifta? Samo čitajte... :)
Što je tantrum?
Tantrum je emocionalna reakcija djeteta koja uključuje iznenadni izljev bijesa ili frustracije. Djeca obično u tantrumu vrište, bacaju se na pod, bijesno plaču ili udaraju ili bacaju predmete. Temper tantrum je drugi izraz koji se također koristi za opisivanje ovih situacija.
Tantrumi su često rezultat emocionalnih potresa odnosno preplavljenosti živčanog sustava snažnom emocijom. Dodatno, djetetu može biti teško izraziti svoje potrebe ili frustraciju riječima, pa će neki psiholozi čak reći kako dijete koristi ovu eksplozivnu metodu kako bi privuklo pažnju ili dobilo ono što želi. Moj je stav da dijete te dobi ne može biti toliko proračunato, već da automatski koristi jedinu dostupnu strategiju koju ima, te ga je potrebno podučiti boljim načinima. Još jedna tema koju želim spomenuti je da možemo tantrum razlikovati od tzv. emocionalnog izljeva (nemamo inačicu engleskog izraza meltdown), o čemu ću opširnije pisati.
Kako razlučiti tantrum od emocionalnog izljeva (engl. meltdown)?
Tantrum se češće odvija kada dijete nešto želi, ali ne dobije to što želi ili se suočava s ograničenjima koja mu se ne sviđaju, te se katkada smiruje kada dijete dobije to što želi ili nema publiku. Definitivno ne mislim da roditelj zbog toga treba prijeći svoju granicu, ali niti ignorirati dijete. Poslije ćemo o tome što i kako preporučam. S druge strane, emocionalni izljev, poznat i kao "meltdown", događa se kada dijete doživi preplavljujuće emocionalne reakcije koje često nisu povezane s konkretnim ciljem, već su najčešće posljedica stresa, senzornih preopterećenja ili osjećaja nemoći/srama. Tijekom emocionalnog sloma, dijete može biti nesposobno za komunikaciju, (ne)prisutnost druge osobe ne djeluje na dijete, ne možete ga dozvati, utješiti, niti na neki drugi način umiriti, dok se živčani sustav na taj način do kraja ne "isprazni". Često roditelji opisuju da se djeca nakon tog iskustva doimaju sasvim mirni i nekada se znaju ponašati "kao novi", kao da se apsolutno ništa nije dogodilo. A mi se bome itekako preznojili. :) Razumijevanje ovih razlika može pomoći roditeljima, skrbnicima, odgajateljima i drugim pomagačima pravilno reagirati na djetetove potrebe i pružiti odgovarajuću podršku.
U našem primjeru od neki dan, tantrum bi više bio izljev. Kada sad analiziram, sve je bilo potaknuto velikom količinom uzbuđenja, nakon kojeg je uslijedila frustracija, razočaranje i rekla bih sram. Naime, u goste nam je došao kum kojeg naš sin jako voli i silno mu je htio pokazati kako on bubnja po svojim tabureima. No kada mu je kum u najboljoj namjeri htio pokazati ritam koji je za njega bio zahtjevniji za ponovniti, te naš junior nije u tome uspio, uslijedila je intenzivna eskalacija. Tad je bilo jasno da u podlozi iste nije bio nikakav cilj koji je tom reakcijom htio postići, već je to bilo jedno intenzivno pražnjenje. Tu je bilo bacanja na pod, odgurivanja mene, ponavljanja "makni se, makni se", što je često baš u trenucima kad nas najviše trebaju. No o tome što smo i kako smo točno u toj situaciji ću detaljnije u sljedećem tekstu.
Živčani sustav u tantrumu i učestalost tantruma
Obično roditeljima pomogne kada doznaju što se događa u tijelu odnosno živčanom sustavu djeteta. U tantrumu živčani sustav ulazi u stanje stresa, odnosno pojačava se rad simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava, otkucaji srca se ubrzavaju, luči se velika količina kortizola (hormon stresa) te tijelo aktivira tzv. bijeg-ili-borba obrambeni odgovor. Teško se smiriti u takvom stanju čak i odrasloj osobi, a kamoli kada se radi o malom djetetu.
No ono što se također događa kada dijete ima česte tantrume, najbolje mogu opisati kao mozak koji je u spirali stresa, pa kao da se fitilj skraćuje i svijet postaje sve više preplavljujuć. To smanjuje djetetovu otpornost, što čini vjerojatnijim da će ga najmanja stvar poput toga da nije stisnuo gumbić na liftu (ovaj je klasika :) ) - izbaciti iz takta. Zato sam posebno alergična kada vidim da se tantrumi olako pripisuju tek fazi u razvoju/dobi djeteta, karakteru sklonom "acting-outu" ili razmaženosti djeteta, što stavlja osobit teret na leđa roditelja.
Povezanost tantruma i visoke emocionalne osjetljivosti te spektra autizma
Kod djece sa specifičnostima u razvoju, poput neurorizika, ili teškoća na planu senzorne integracije koja može i ne mora biti u vezi sa autizmom, često nalazimo sklonost tantrumima. Također su češći kod djece koja su na nekoj razini neurodivergentna, čak i darovita pa vrlo intenzivno emocionalno proživljavaju i upijaju svijet oko sebe. Važno mi je napomenuti da tantrumi nikako nisu znak lošeg roditeljstva ili neposlušnosti djeteta, ali da mogu biti kompas koji nam ukazuje da je djetetov živčani sustav pod pojačanim stresom odnosno da neke djetetove potrebe nisu zadovoljene. No najvažnije od svega, svaka bura prođe, samo možda neke od ovih možemo prevenirati. Više u sljedećem tekstu.